Uopšteno o vitaminima
![]() |
...Kasnije je naziv "vitamin" proširen i na druge supstance, koje su naknadno
otkrivene u hrani, a za sve je karakteristično da imaju
veoma važnu ulogu u ljudskom organizmu. Većina njih
uopše nema strukturu amina.
Iako su ove supstance od vitalnog značaja za mnoge
oblike života, njihova biološka važnost je prvi put
uočena nastajanjem nekih teških bolesti, koje su
primećene od davnina. Priča o vitaminima, jedna je od
najvažnijih epizoda u istoriji biohemije ishrane i
prvenstveno se oslanja na zdravlje ljudi.
Vitamini učestvuju u procesu rasta i bitni su za
zdravlje i bolje raspoloženje svakog čoveka. Neki
vitamini su važni učesnici u reakcijama u kojima se
stvara energija neophodna za funkcionisanje organizma.
Vitamini se stoga mogu smatrati i važnim izvorom biološke
energije.
Pošto su vitamini po svojim osobinama, hemijskoj
strukturi, ulozi u organizmu, načinu i mestu na kome
deluju međusobno veoma različiti, mogu se grubo podeliti
na osnovu njihove rastvorljivosti. Tako postoje vitamini
rastvorljivi u mastima i vitamini rastvorljivi u vodi.
Njihova rastvorljivost, u velikoj meri, ukazuje na količinu
pojedinog vitamina koja se može naći u samom organizmu.
Vitamini, koji su rastvorljivi u mastima (kao što su
vitamini A, D,
E i K), se u
gastro-digestivnom traktu
ponašaju na isti način kao masti hrane. Za apsorpciju ovih
vitamina je potrebna i normalna apsorpcija masti. Otuda,
steatoreja (pojava kada se u stolici nalazi
veća količina masti) i poremećaji bilijarnog sistema mogu
dovesti do slabe apsorpcije vitamina rastvorljivih u
mastima. Ovi vitamini se nakon apsorpcije transportuju i
nakupljaju u jetri (vitamini A,
D i K) ili
masnom tkivu (vitamin E) u
različitim vremenskim periodima. Ukoliko se
ovi vitamini nakupe i uskladište u većim količinama, može
doći i do teških posledica za sam organizam (naročito u
slučaju vitamina A i
D), pošto se ovi vitamini ne
izlučuju mokraćom (ili se izlučuju u nedovoljnim količinama).
Međutim, postoji veća verovatnoća da se ovi vitamini
pojave u žuči i zatim izluče fecesom. Za razliku od njih,
vitamini rastvoljivi u vodi, kao što su vitamin
C i vitamini grupe B, se ne
nakupljaju u organizmu, već se
višak ovih vitamina izbacuje urinom. Za njih je
karakteristično, da su im strukture međusobno dosta
različite. Sve vitamine, rastvorljive u vodi (izuzetak
čini vitamin B12) mogu
da sintetišu biljke, te
se obezbeđuju leguminozama, žitaricama, povrćem sa zelenim
lišćem, ali i kvascem, mesom i mlekom. Zbog svoje
rastvorljivosti u vodi (vitamini grupe B i vitamin
C)
nemaju stabilnu formu za deponovanje, te se moraju
neprestano unositi hranom. Oni se zato ne mogu deponovati
u organizmu u toksičnim količinama.
Potreba organizma za pojedinim vitaminima povećava se
u vreme intenzivnog rasta čoveka, za vreme trudnoće,
dojenja, jakih fizičkih i umnih napora, kod iscrpljenosti
organizma i kod nekih bolesnih stanja (hipertireoza).
Vitamini su organska jedinjenja koja se u hemijskom
pogledu veoma razlikuju među sobom. Reč je o
ugljovodoničnim jedinjenjima (jedinjenja, koja u svojoj
hemijskoj strukturi sadrže atome ugljenika i atome
vodonika, kao i neke druge elemente). Pošto se nalaze u
raznovrsnim namirnicama, organizam će pravilnom ishranom
uvek imati dovoljnu količinu svih neophodnih vitamina.
Međutim, malo ljudi može sebi uvek da priušti hranu koja
je bogata ovim nutrijentima (mnogi vitamini se lako
raspadaju na povišenim temperaturama i bilo bi potrebno
mnogo raznovrsne hrane), pa se često pribegava
obogaćivanju namirnica sa raznim vitaminima. Mnogi unose
vitamine i u obliku raznih preparata.
Pri nedostatku vitamina u hrani dolazi do pojave
hipovitaminoza, a pri potpunom odsustvu
vitamina u hrani - avitaminoza. Ukoliko ovaj
nedostatak vitamina potraje duže može doći i do ozbiljnih
zdravstvenih problema organizma, pa čak i do smrti.
U nekim određenim slučajevima (kao što su neki tretmani
sa vitaminima pri lečenju raznih bolesti) može doći i do
prekomernog unošenja vitamina u organizam. Ta pojava se
naziva hipervitaminoza i ona, isto kao i
hipo- i avitaminoza može imati jako negativne efekte na
život i zdravlje čoveka i životinja.
Najveći broj aktiviranih vitamina u ćelijama učestvuje
u ćelijskom metabolizmu kao kofaktori enzima
(faktori koji aktiviraju enzime vezujući se za njih) i
nazivaju se biološki katalizatori. Za razliku od njih,
aktivna forma vitamina D igra ulogu
hormona značajanog za
regulaciju nivoa kalcijuma u organizmu
i stvaranje leukocita (belih krvnih zrnaca). Vitamin
K
takođe ne mora uvek poticati iz hrane. Šta više u hrani ga
ima u manjoj količini, nego što je organizmu potrebno, ali
zato određenu količinu vitamina K
stvaraju bakterije u intestinumu (tankom crevu).
![]() |